fbpx

Zamislite da se jedno jutro probudite u nekom potpuno novom, nepoznatom gradu, a da se niste ni odselili. Tek tako, uveče zaspite, ujutru otvorite oči, a ono nema pogleda na Savu i Dunav, nema ušća dveju reka. Nema one klupice na Kališu na kojoj ste napisali svoj prvi stih. Nema zalaska koji ste slikali, ni zidića na kom ste se prvi put poljubili, a sa zidina više ne vidite glavu žirafe iz Zoo vrta, već neki svemirski neboder.


Nema Kalemegdanske terase na kojoj ste pravili svadbu ili slavili detetu punoletstvo. Ili ima? Ali u nekom potpuno novom, nepoznatom, otuđenom obliku.

Ako ovako nastavimo, ovaj scenario više nećete morati da zamišljate. Živećemo ga.

U skorijoj, “naprednoj” istoriji dobili smo poklanjanje Savskog priobalja Arapima, dobićemo zgrade u sred šume na Košutnjaku. Nići će stanovi na Makišu sa pogledom na Adu Ciganliju. I evo sada, najnovije, nići će neboderi, kao pečurke na Kalemegdanu, umesto Zoološkog vrta.

Naravno, samo bi lud čovek rekao da u glavnom gradu ne treba da se gradi. Samo se plašim da ćemo se ovim tempom zaista jedno jutro probuditi u nekom potpuno nepoznatom gradu, a da se nismo ni odselili. Probudićemo se u gradu bez ognjišta, bez istorije, gradu bez bedema.

Kalemegdan je preživeo Rimljane, Hune, Turke, Nemce, Balkanske ratove, svetske ratove, bombardovanje, ali ne i Srpsku naprednu stranku. Iščupali su mu pluća sečom drveća, a sada mu čupaju i srce rušenjem i novom gradnjom.

Treba graditi. U korak je s vremenom da glavni grad dobija nove, pametne zgrade, ali to ne znači da cena tih zgrada treba da bude iskorenjenje duha Beograda. Kada neko uzme da gradi nebodere tik uz staru gradnju Kališa, dobijemo upravo to – uništavanje, skrnavljenje, svemirski brod iz Ratova zvezda u triologiji Gospodara prstenova.

Već devet godina, Goran Vesić i Srpska napredna stranka vrše genocid nad identitetom Beograda. Oteli su nam Trg republike, kaldrmu u Skadarliji, porušili Savamalu, izmenili ulice, a nakon ovog najnovijeg napada na Kalemegdan, tvrđava će izgubiti status spomenika kulture. I na kraju, korak po korak, probudićemo se u Naprednom Vesićgradu u kom će se delići našeg istorijskog i kulturnog nasleđa jedva nazirati, u tragovima.

Može i drugačije. Možemo i da gradimo i da ulažemo i da razvijamo, ali i da sačuvamo identitet glavnog grada. U Beogradu ima nebrojeno mnogo početih, a nezavršenih objekata, ima i površina koje zvrje prazne i na kojima bi moglo da se gradi, a koliko je tek divljih naselja. Mogu te iste zgrade da se grade u Batajnici, Borči, Ovči, Krnjači. Tamo treba da gradimo, a ne da rušimo i uništavamo ono što već vekovima stoji tu gde jeste i što čini bedem naše kulture i istorije.

Autorka: kopredsednica pokreta #1od5miliona Sofija Nedeljković


Prijavite se na naš njuzleter:

Želiš da pomogneš #1od5miliona? Doniraj.

October 13, 2021